Postrojenja za reciklažu mogu se podeliti u tri tipa: mobilna, polumobilna i fiksna postrojenja.
U mobilnom postrojenju otpadni materijal se drobi i prosejava, uz izdvajanje feromagnetnih nečistoća metodom magnetne separacije. Drobilica se obično transportuje na radnu lokaciju, gde se odabrani odgovarajući, nekontaminirani betonski ili zidarski otpad može preraditi tako da ispuni propisane standarde. Kod polumobilnog postrojenja kontaminirane komponente se ručno izdvajaju, a finalni proizvod se takođe prosejava, uz izdvajanje feromagnetnih nečistoća magnetnom metodom. Smatra se da je finalni proizvod polumobilnog postrojenja višeg kvaliteta od proizvoda mobilnog postrojenja. Stacionarna postrojenja su, pak, posebno projektovana za izvođenje procesa drobljenja, prosejavanja i prečišćavanja, što rezultira proizvodima najvišeg kvaliteta. Međutim, pri postavljanju stacionarnog postrojenja za reciklažu uzimaju se u obzir određeni faktori, i to: lokacija terena i postrojenja, pristupačnost puteva i postrojenja, raspoloživost zemljišta, raspoloživost kolske vage i raspoloživost skladišnog prostora, između ostalog.
Ogroman deo čvrstog otpada koji nastaje na globalnom nivou, čini građevinski otpad od rušenja (CDW) sastavljen od betona i zidarskih materijala odloženih na deponije, koji se idealno može reciklirati i ponovo koristiti u građevinskoj industriji u obliku blokova i ploča, između ostalih konstrukcijskih elemenata manje složenosti. Pretvaranje ovog otpada u vrednost u različitim oblicima podstiče održive i korisne ishode, jer štedi zemljište koje se koristi za deponije i smanjuje pritisak na oskudne prirodne resurse, uz otvaranje radnih mesta za lokalno stanovništvo i stvaranje prilika za razvoj malih preduzeća.
Reciklirani građevinski otpad od rušenja (CDW) u vidu krupnog ili sitnog agregata može se koristiti kao rasuti i zasipni materijal, materijal za donji noseći sloj u izgradnji puteva i kolovoza, obloge deponija, oblaganje kanala, ispune pri rekultivaciji zemljišta i u projektima odvodnjavanja, kao i u proizvodnji novog betona za konstrukcije manje složenosti. Rušenjem nastaje zidarski otpad i otpad od opeke, koji se, kada se pravilno reciklira, meša sa cementom, malterom ili krečom radi aktiviranja njegovih svojstava i koristi kao novi materijal. Zbog svoje inertne prirode često se koristi kao građevinski materijal, u izgradnji putnih i drenažnih slojeva ili za mehaničku stabilizaciju tla. Metalni otpad najčešće nastaje pri rušenju i sakuplja se u vidu cevi, tankih limova, žica i metalnih fitinga, armaturnih šipki u betonu itd., koji se lako izdvajaju magnetnim postupkom i pretapaju. Materijali od aluminijuma lako se izdvajaju bez kontaminacije i prodaju reciklažerima. U slučajevima kada se drvo izdvoji u dobrom stanju, kao što su okviri, prozori, vrata, grede, krovni elementi, pregrade itd., ono se lako očisti i ponovo upotrebi. Visokokvalitetni otpadni drveni elementi imaju visoku tržišnu vrednost za ponovnu upotrebu u podovima i nameštaju, dok se drvni otpad nižeg kvaliteta može reciklirati ili, vrlo često, spaliti radi energetskog iskorišćenja.