Ekološki problemi — a životna sredina je jedan od neophodnih uslova za opstanak života i obuhvata sve što okružuje čoveka — postepeno se povećavaju i ugrožavaju i prirodu i čovečanstvo. Prirodni resursi se svakodnevno smanjuju zbog rasta svetske populacije i potrošačkih navika. Poslednjih godina, uz brzo smanjenje prirodnih resursa, javljaju se i ekološki problemi izazvani globalnim klimatskim promenama.
Zato je neophodno smanjiti potrošnju materijala i efikasno koristiti prirodne resurse kroz upotrebu kvalitetnog otpada. Stoga je reciklaža veoma važna za očuvanje i efikasno korišćenje prirodnih resursa.
Građevinska industrija je jedan od sektora sa najvećom potrošnjom sirovina. Građevinski sektor nastoji da u proizvodnim procesima što više smanji ulazne materijale, upotrebu sirovina i potrošnju energije.
Zato je, radi efikasnog rešavanja problema otpada, neophodno smanjiti količinu otpada koji nastaje u građevinskim radovima i pri rušenju.
Pošto građevinske aktivnosti stvaraju ozbiljno zagađenje, na svakom gradilištu hitno je potrebno sveobuhvatno upravljanje građevinskim otpadom. Uspostavljanje načina za smanjenje nastanka otpada smatra se najpovoljnijim rešenjem za probleme otpada svih vrsta. Zapravo, trebalo bi da bude obavezno da svaka građevinska kompanija donese plan upravljanja građevinskim otpadom prilagođen svom načinu poslovanja, kako bi svi zaposleni — od rukovodstva do operativnog nivoa — težili istom cilju upravljanja građevinskim otpadom.
Ekonomske i ekološke koristi od smanjenja otpada su značajne, jer ono pogoduje i životnoj sredini i smanjenju troškova. Ekonomske koristi smanjenja otpada obuhvataju mogućnost prodaje određenih otpadnih materijala i besplatnog ili jeftinijeg uklanjanja drugog otpada sa gradilišta, uz posledično smanjenje količine materijala koji završava na deponiji.
Smanjenje otpada obuhvata sve tehnike, procese ili aktivnosti kojima se otpad izbegava, eliminiše ili smanjuje na samom izvoru, ili koje omogućavaju njegovu ponovnu upotrebu u bezopasne svrhe. Postoji mnogo mogućnosti za zbrinjavanje otpada od građevinskih radova i rušenja, od reciklaže do spaljivanja i odlaganja na deponiju. Pre razmatranja raspoloživih opcija, potrebno je uspostaviti hijerarhiju opcija zbrinjavanja u šest nivoa, od najmanjeg do najvećeg uticaja: smanjenje, ponovna upotreba, reciklaža, kompostiranje, spaljivanje i odlaganje na deponiju.
Na gradilištima i pri renoviranju odbacuje se ogromna količina građevinskog materijala i materijala od rušenja. Materijali koji se mogu korisno reciklirati u nove proizvode su:
1. Otpad od rušenja
2. Građevinski otpad
Smanjenje uticaja na životnu sredinu
„Upotreba starog čelika i gvožđa umesto novih proizvoda dovodi do 86 procenata manjeg zagađenja vazduha i 76 procenata manjeg zagađenja vode.”
U građevinskoj industriji nastaju velike količine otpada od čelika i gvožđa. Stalna proizvodnja i primena novog čelika i gvožđa u građevinarstvu dovodi do toga da se zanemaruje reciklaža otpadnog čelika i gvožđa. U stvari, proizvodnja novog čelika i gvožđa ima mnogo negativnih uticaja, ne samo na građevinsku industriju već i na širu javnost. Ona izaziva visok stepen zagađenja vazduha i vode. Posledično, velike količine novoproizvedenog čelika i gvožđa ozbiljno utiču na životnu sredinu i na zdravlje ljudi.
Međutim, ovaj problem se lako može rešiti reciklažom otpadnog čelika i gvožđa. Reciklaža čelika i gvožđa je potreba građevinske industrije. To je najbolji način da se smanji količina otpadnog čelika i gvožđa, ali i potreba za proizvodnjom novog. Zato je reciklaža važna da bi građevinska industrija doprinela čistom vazduhu i vodi, odnosno zdravoj i zelenoj životnoj sredini. Pored toga, reciklaža smanjuje uticaj na životnu sredinu jer smanjuje eksploataciju sirovina i procese proizvodnje novih materijala.
„Reciklaža može sprečiti emisiju mnogih gasova sa efektom staklene bašte i zagađivača vode.” Osim toga, reciklaža može sprečiti i dodatno ispuštanje gasova sa efektom staklene bašte i zagađivača vode u građevinskoj industriji. Reciklaža građevinskog otpada smanjuje potrebu za eksploatacijom sirovina i proizvodnjom novih materijala, čime se smanjuju emisije gasova sa efektom staklene bašte i zagađivača vode.
Reciklaža građevinskog otpada može smanjiti ukupne troškove građevinskog projekta. Troškovi materijala mogu se znatno smanjiti reciklažom, odnosno zamenom novih materijala recikliranim materijalima u građevinskoj industriji. Pored toga, reciklaža smanjuje i troškove odlaganja i transporta građevinskog otpada. Pošto se najveći deo građevinskog otpada reciklira, količina otpada se smanjuje, pa se štede dodatni troškovi odlaganja i transporta. Takođe, reciklaža štedi troškove izgradnje korišćenjem građevinskog otpada koji bi inače završio na deponijama.
Reciklaža štedi građevinske materijale jer smanjuje potrebu za novim resursima koji se koriste za proizvodnju novih materijala. Potreba za novim građevinskim materijalima može se smanjiti, jer je najveći deo građevinskog otpada moguće reciklirati i ponovo upotrebiti u građevinarstvu. Stoga reciklaža građevinskog otpada smanjuje potrebu za novim resursima i doprinosi uštedi materijala.
„Reciklaža aluminijuma štedi 95 procenata energije potrebne za njegovu proizvodnju iz primarnih sirovina.” Građevinska industrija se suočava i sa problemom otpadnog aluminijuma. U građevinarstvu otpadni aluminijum potiče od oštećenih roletni, delova prozora i dovratnika. Pošto se aluminijum teško razgrađuje u zemljištu, njegovo odlaganje predstavlja problem. Osim toga, proizvodnja novih aluminijumskih proizvoda troši mnogo energije, jer je aluminijum mek metal koji se oblikuje na visokoj temperaturi, pa nova proizvodnja zahteva mnogo energije. Ipak, ovi problemi se mogu rešiti reciklažom otpadnog aluminijuma. Pri reciklaži, pretapanje aluminijuma zahteva samo 5 procenata energije koja se koristi za proizvodnju primarnog aluminijuma. Reciklaža aluminijuma je najefikasniji način da se smanji potreba za novom proizvodnjom i tako uštedi energija. Po pravilu, proizvodnja recikliranog aluminijuma jeftinija je od proizvodnje primarnog aluminijuma, jer se pri tome troši manje energije.
Reciklaža građevinskog otpada i otpada od rušenja može smanjiti i potrebu za novim deponijama. Reciklaža čuva prostor na deponijama, jer se najveći deo građevinskog otpada reciklira, pa na deponije odlazi samo mala količina otpada iz građevinske industrije. Pored toga, reciklaža smanjuje potrebu za deponijama, a time i troškove vezane za njih.
Reciklaža otvara i nova radna mesta i podstiče ekonomske aktivnosti u građevinskoj industriji. Pošto u građevinarstvu postoji mnogo poslova reciklaže koje obavlja radna snaga, ona ljudima pruža više mogućnosti za zaposlenje.
Visoka početna investiciona ulaganja
Reciklaža nije uvek isplativa. Izgradnja novog pogona za reciklažu otpada zahteva mnogo kapitala. Prateći troškovi obuhvataju nabavku različitih radnih vozila, unapređenje pogona za reciklažu, zbrinjavanje otpada i hemikalija, kao i edukaciju lokalnog stanovništva kroz korisne programe i seminare.
Lokacije za reciklažu su često nehigijenske, nebezbedne i neugledne
Na gotovo svakoj lokaciji za reciklažu otpada naići ćete na nehigijenske, nezdrave i neugledne uslove. Mesta na kojima se gomila svakojaki otpad pogodna su za stvaranje šuta i širenje zaraznih bolesti. Štetne hemikalije iz tog otpada takođe mogu biti opasne. Pored velikog zagađenja, ceo proces reciklaže predstavlja zdravstveni rizik za ljude koji se bave reciklažom tog otpada. Takođe, ako otpad dođe u dodir sa vodom, nastaje procedna voda koja zagađuje vodna tela, a da i ne govorimo o vodi za piće.
Proizvodi od recikliranog otpada ne moraju biti trajni
Kvalitet proizvoda od recikliranog otpada ne mora biti na istom nivou. Takvi proizvodi gotovo uvek se izrađuju od odbačenog materijala prikupljenog iz gomila drugog otpada, koji je već prekomerno korišćen i krt. Zbog toga su proizvodi od recikliranog otpada manje trajni i niže cene.
Reciklaža ne mora biti jeftina
Ponekad reciklaža otpada nije toliko jeftina koliko većina ljudi misli. Ponekad se javlja potreba za novim pogonom za preradu otpada. To samo povećava troškove izgradnje novog pogona ili modernizacije postojećeg, sakupljanja otpada, nabavke različitih radnih vozila, edukacije stanovništva kroz seminare i druge programe itd.
Reciklaža nije široko rasprostranjena
Iako reciklaža ima veliku ulogu u smanjenju zagađenja, proces još nije široko prihvaćen i razvijen. Nažalost, reciklaža je i dalje samo mali deo dugoročnog uspeha. Najčešća je u školama i domaćinstvima i još nije dostigla veći domet — na primer, nije u potpunosti zaživela u lokalnoj industriji niti na globalnom nivou. Očuvanje drveća u školama ne može se porediti sa masovnim uništavanjem šuma i izlivanjem nafte na industrijskom nivou. Kada sagleda prednosti i nedostatke reciklaže, pojedinac može promišljeno preduzeti važne korake u procesu reciklaže. Poznavanje efekata reciklaže je u velikoj meri ključno, jer, ako se sprovodi efikasno, ona može doneti nemerljive koristi životnoj sredini i ljudima.
- Conserve Energy Future — Advantages and Disadvantages of Recycling
- İnşaat Endüstrisinde Geri Dönüşüm Çalışmalarının Geliştirilmesi ve Ekonomi Üzerine Etkileri — Asst. Prof. Dr. Fatih Kürşat Fırat (Aksaray University, Turkey), Mr. Fahri Akbaş (Aksaray University, Turkey)
- İnşaat atıklarının asfaltta geri dönüşüm malzemesi olarak kullanılması — Dr. İbrahim Sönmez
- Rate of Reusable and Recyclable Waste in Construction — Vivian W.Y. Tam, School of Engineering, University of Western Sydney, Penrith South DC, NSW 1797, Australia
- United States Environmental Protection Agency (EPA) — Construction Waste Management, Section 01 74 19
- https://www.ukessays.com/dissertation/literature-review/construction/study-of-recycling-of-construction-materials.php